Ustavni sud potvrdio je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima
Ustavni sud Republike Hrvatske je dana 3.2.2021. potvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Navedenom odlukom u Hrvatskoj je konačno okončan kolektivni spor u kojem su podnositelji kolektivne tužbe tvrdili da je osam hrvatskih banaka ugovaralo nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu u švicarskim francima.
Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je i odbacio ustavne tužbe banaka podnesene protiv presuda nižih sudova u bitnome navodeći da nije pronašao povrede ustavnih prava na koje su banke ukazivale.
Slijedom navedenoga, potrošači koji su s bankom sklopili ugovor o kreditu u švicarskim francima (npr. ugovor o kreditu u švicarskim francima za kupnju automobila), a pritom je ugovor o kreditu sklopljen zaključno do kraja 2008.g., načelno imaju pravo povrata preplaćenih iznosa i to zajedno sa zateznim kamatama.
Popis banaka od kojih potrošači mogu potraživati preplaćene iznose:
- Privredna banka Zagreb;
- Zagrebačka banka;
- Hypo Alpe-Adria-Bank, odnosno Addiko banka;
- Splitska banka, odnosno OTP banka;
- Raiffeisen banka;
- Erste banka;
- Sberbanka, odnosno Volksbanka.
Ako dokumentaciju ne posjeduju, potrošači bi najprije trebali zatražiti potrebnu dokumentaciju od banke i to:
- Ugovor o kreditu;
- Otplatni plan;
- Plaćanja po partiji kredita;
- Pregled promjena kamatnih stopa.
Potrošači navedenu dokumentaciju mogu zatražiti osobno u poslovnici banke ili potrebnu dokumentaciju može zatražiti odvjetnik koji zastupa potrošače u tužbama protiv banaka (odvjetnik za švicarski franak) putem punomoći. Određene banke (npr. Raiffeisen banka) naplaćuju naknadu za izdavanje dokumentacije, dok neke banke dokumentaciju izdaju bez naknade (npr. Sberbanka).
Nakon zaprimanja potpune dokumentacije, može se utvrditi iznos koji je potrošač preplatio banci zbog promjena kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu i promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na početni tečaj CHF/HRK na dan isplate kredita. Takvi iznosi mogu zajedno sa zateznim kamatama varirati do nekoliko desetaka, pa i stotina tisuća kuna (ovisno o iznosu kredita).
Iznos koji je banka dužna potrošaču može se utvrditi prije samog sudskog postupka (npr. od strane vještaka financijske struke) ili u tijeku sudskog postupka. Iznos koji potrošač plaća za izračun preplaćenih iznosa prije pokretanja sudskog postupka potrošaču se ne nadoknađuje, a u tijeku sudskog postupka će se svakako trebati provesti novi izračun. Upravo zbog navedenog, često se prilikom podnošenja tužbe okvirno naznači iznos koji se traži od banke, a u okviru sudskog postupka vještak financijske struke utvrdi točan iznos preplate prema kojem se uskladi tužbeni zahtjev, a predujam za financijsko vještačenje provedeno u okviru sudskog postupka se vraća potrošaču.
Pravna praksa u tužbama za švicarski franak je ustaljena, te u pravilu sud zna da je potrebno tijekom postupka izvesti samo dokaz financijskim vještačenjem, odnosno da nije potrebno izvođenje dokaza koje predlažu banke (npr. saslušanje javnog bilježnika koji je potvrdio ugovor o kreditu i sl.), nakon utvrđenja visine tražbine po sudskom vještaku, sud u pravilu usvaja tužbeni zahtjev i nalaže bankama platiti, odnosno izvršiti povrat preplaćenih iznosa potrošaču, zajedno sa zateznim kamatama.
Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je i odbacio ustavne tužbe banaka podnesene protiv presuda nižih sudova u bitnome navodeći da nije pronašao povrede ustavnih prava na koje su banke ukazivale.
Slijedom navedenoga, potrošači koji su s bankom sklopili ugovor o kreditu u švicarskim francima (npr. ugovor o kreditu u švicarskim francima za kupnju automobila), a pritom je ugovor o kreditu sklopljen zaključno do kraja 2008.g., načelno imaju pravo povrata preplaćenih iznosa i to zajedno sa zateznim kamatama.
Popis banaka od kojih potrošači mogu potraživati preplaćene iznose:
- Privredna banka Zagreb;
- Zagrebačka banka;
- Hypo Alpe-Adria-Bank, odnosno Addiko banka;
- Splitska banka, odnosno OTP banka;
- Raiffeisen banka;
- Erste banka;
- Sberbanka, odnosno Volksbanka.
Ako dokumentaciju ne posjeduju, potrošači bi najprije trebali zatražiti potrebnu dokumentaciju od banke i to:
- Ugovor o kreditu;
- Otplatni plan;
- Plaćanja po partiji kredita;
- Pregled promjena kamatnih stopa.
Potrošači navedenu dokumentaciju mogu zatražiti osobno u poslovnici banke ili potrebnu dokumentaciju može zatražiti odvjetnik koji zastupa potrošače u tužbama protiv banaka (odvjetnik za švicarski franak) putem punomoći. Određene banke (npr. Raiffeisen banka) naplaćuju naknadu za izdavanje dokumentacije, dok neke banke dokumentaciju izdaju bez naknade (npr. Sberbanka).
Nakon zaprimanja potpune dokumentacije, može se utvrditi iznos koji je potrošač preplatio banci zbog promjena kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu i promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na početni tečaj CHF/HRK na dan isplate kredita. Takvi iznosi mogu zajedno sa zateznim kamatama varirati do nekoliko desetaka, pa i stotina tisuća kuna (ovisno o iznosu kredita).
Iznos koji je banka dužna potrošaču može se utvrditi prije samog sudskog postupka (npr. od strane vještaka financijske struke) ili u tijeku sudskog postupka. Iznos koji potrošač plaća za izračun preplaćenih iznosa prije pokretanja sudskog postupka potrošaču se ne nadoknađuje, a u tijeku sudskog postupka će se svakako trebati provesti novi izračun. Upravo zbog navedenog, često se prilikom podnošenja tužbe okvirno naznači iznos koji se traži od banke, a u okviru sudskog postupka vještak financijske struke utvrdi točan iznos preplate prema kojem se uskladi tužbeni zahtjev, a predujam za financijsko vještačenje provedeno u okviru sudskog postupka se vraća potrošaču.
Pravna praksa u tužbama za švicarski franak je ustaljena, te u pravilu sud zna da je potrebno tijekom postupka izvesti samo dokaz financijskim vještačenjem, odnosno da nije potrebno izvođenje dokaza koje predlažu banke (npr. saslušanje javnog bilježnika koji je potvrdio ugovor o kreditu i sl.), nakon utvrđenja visine tražbine po sudskom vještaku, sud u pravilu usvaja tužbeni zahtjev i nalaže bankama platiti, odnosno izvršiti povrat preplaćenih iznosa potrošaču, zajedno sa zateznim kamatama.