Kako se utvrđuje visina odštete?
Koji su parametri za određivanje visine odštete, koje zakonske odredbe se primjenjuju i kako se može izračunati kolika se odšteta može dobiti?
Kako se određuje visina koju se nakon prometne nesreće može tražiti za ozljede, te kako sud određuje visinu odštete koju dosuđuje?
Odredbom članka 1095. Zakona o obveznim odnosima, određeno je, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu štetu.
Na osnovi odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima, svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravom osobnosti u smislu istog Zakona razumijevaju se prava na tjelesno i duševno zdravlje.
Kod određivanja pravo na naknadu štete primjenjuje se dakle Zakon o obveznim odnosima u kojem je definirano pravo oštećenika, a člankom 1100. istog Zakona određuje da se takva povreda kod fizičke osobe može odnositi na povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje.
Osoba ozlijeđena u prometnoj nesreći ima pravo na naknadu štete za zadobivene ozljede i to pravo na naknadu po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, što su mjerila za određivanje visine pravične novčane naknade. Ozljeda naime izaziva fizičku bol, a neugodan doživljaj predstavlja tzv psihičku bol, pa dužina i jačina trajanja takvih fizičkih i psihičkih bolova određuje visinu odštete. Ozlijeđena osoba također ima pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu koja je potrebna za vrijeme mirovanja i liječenja, naknadu za zaostalo naruženje ako nakon ozljeđivanja npr. npr.ostane ožiljak, kao i naknadu za zaostale trajne posljedice koje utječu na smanjenu životnu i radnu aktivnost.
Prilikom određivanja visine odštete u obzir se uzimaju ozljede zadobivene u tom štetnom događaju, a odšteta se odmjerava uzevši u obzir duljinu i dinamiku liječenja, tegobe koje je ozlijeđena osoba imala tijekom liječenja, kao što su operacija, imobilizacija, korištenje štaka, previjanje rane, učestali odlasci na kontrole, razdoblje mirovanja, a što sve utječe na duljinu trajanja fizičkih bolova i straha koje osoba trpi.
Ako ozlijeđenoj osobi nakon provedenog liječenja zaostanu trajne posljedice npr. u vidu ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenih bolova prilikom rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, kod dužeg sjedenja, rada na računalu i slično, navedeno se također uzima u obzir kod procjene visine odštete.
Ponudu kojom bi bila naknađena šteta koju oštećena osoba trpi kao posljedicu prometne nesreće osiguravajuće društvo će sačiniti prema medicinskoj dokumentaciji a ocjenu daje liječnik-cenzor osiguravajućeg društva, dakle osoba angažirana od strane osiguravajućeg društva, a temeljem tog mišljena pravna služba osiguravajućeg društva izrađuje ponudu odštete, s ciljem plaćanja što manjeg iznosa oštećeniku.
U svakom pojedinom slučaju zahtjev se ocjenjuje na temelju medicinske dokumentacije, a konkretna ponuda ovisi o težini zadobivenih ozljeda, o duljini trajanja liječenja, no najbitnije o konačnom zdravstvenom stanju nakon zaključenog liječenja.
Ozlijeđene osobe koje su zadobile teže tjelesne ozljede i dulje su se liječile imaju pravo na veću odštetu i trebali bi dobiti veću ponudu. Odšteta ovisi i o konačnom zdravstvenom stanju nakon obavljenog liječenja, je li kod ozlijeđenog ostala trajna posljedica ili se ozlijeđena osoba nakon provedenog liječenja dobro oporavila.
Naravno, odšteta je veća ako su zaostale trajne posljedice, a tada visina odštete ovisi o stupnju smanjenja životne i radne sposobnosti, znači o postotku trajnih posljedica koje zaostaju po okončanju liječenja.
Ako zaostanu trajne posljedice, pa ozlijeđena osoba trajno povremeno osjeća bolove ili smanjenju pokretljivost i druge tegobe koje utječu na svakodnevne životne i radne aktivnosti, govorimo o trajnim posljedicama za koje se ovisno o stupnju i dobi smatra kao posebna naknada koja se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Visina se određuje ovisno o dobi i duljini budućeg trpljenja posljedice,.
Najčešće ozljede u gradskim uvjetima vožnje rezultat su udarca u stražnju stranu vozila uslijed nepridržavanja potrebnog razmaka i neprilagođene brzine uvjetima na cesti. Ozljede su uobičajene za dinamiku nastanka nesreće tzv trzajna ozljeda vrate kralježnice, a kod takvih ozljeda nakon pregleda u bolnici oštećenom se ordinira Schanzov ovratnik te daje preporuka o mirovanju, uzimanje analgetika radi ublažavanja bolova te pošteda od opterećenja a što sve osobu znatno onemogućava u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Ozbiljnost ozljede potvrđuje i činjenica da ozlijeđena osoba svakodnevno trpi bolove u vratnom dijelu kralježnice kao i trnjenje radi kojih mora obaviti pregled fizijatra i fizikalnu terapiju
Također prilikom ocjene iznosa pravične novčane naknade potrebno je cijeniti opseg ozljeda koje je ozlijeđena osoba zadobila u prometnoj nesreći, a visina naknade određuje se prema tzv Orijentacijskim kriterijima koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 2002.g., a koje je iznose na ponovnoj sjednici 2020.g. za 50% povećao u odnosu na Orijentacijske kriterije iz 2002.g.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje:
"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. dalje – ZOO/91), tako da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.
Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."
U sudskom postupku visina se utvrđuje medicinskim vještačenjem koje se provodi po sudskom vještaku kojeg odredi sud, a na temelju kojeg nalaza i mišljenja sud dosuđuje pravičnu novčanu naknade na koju oštećena osoba ima pravo, a sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade primjenjuje tzv nove orijentacijske kriterije VSRH.
Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda ne predstavljaju matematičku formulu koja se primjenjuje pukim automatizmom, već služe kao orijentir pri čemu je u svakom konkretnom slučaju potrebno uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, zbog čega jačina i trajanje fizičkih, duševnih bolova i straha imaju značaj osobito važnih, ali ne i jedinih odlučnih okolnosti, kao i inflaciju, te ostale objektivne promjene koje utječu na iznos odštete.
Kako se određuje visina koju se nakon prometne nesreće može tražiti za ozljede, te kako sud određuje visinu odštete koju dosuđuje?
Odredbom članka 1095. Zakona o obveznim odnosima, određeno je, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu štetu.
Na osnovi odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima, svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravom osobnosti u smislu istog Zakona razumijevaju se prava na tjelesno i duševno zdravlje.
Kod određivanja pravo na naknadu štete primjenjuje se dakle Zakon o obveznim odnosima u kojem je definirano pravo oštećenika, a člankom 1100. istog Zakona određuje da se takva povreda kod fizičke osobe može odnositi na povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje.
Osoba ozlijeđena u prometnoj nesreći ima pravo na naknadu štete za zadobivene ozljede i to pravo na naknadu po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, što su mjerila za određivanje visine pravične novčane naknade. Ozljeda naime izaziva fizičku bol, a neugodan doživljaj predstavlja tzv psihičku bol, pa dužina i jačina trajanja takvih fizičkih i psihičkih bolova određuje visinu odštete. Ozlijeđena osoba također ima pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu koja je potrebna za vrijeme mirovanja i liječenja, naknadu za zaostalo naruženje ako nakon ozljeđivanja npr. npr.ostane ožiljak, kao i naknadu za zaostale trajne posljedice koje utječu na smanjenu životnu i radnu aktivnost.
Prilikom određivanja visine odštete u obzir se uzimaju ozljede zadobivene u tom štetnom događaju, a odšteta se odmjerava uzevši u obzir duljinu i dinamiku liječenja, tegobe koje je ozlijeđena osoba imala tijekom liječenja, kao što su operacija, imobilizacija, korištenje štaka, previjanje rane, učestali odlasci na kontrole, razdoblje mirovanja, a što sve utječe na duljinu trajanja fizičkih bolova i straha koje osoba trpi.
Ako ozlijeđenoj osobi nakon provedenog liječenja zaostanu trajne posljedice npr. u vidu ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenih bolova prilikom rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, kod dužeg sjedenja, rada na računalu i slično, navedeno se također uzima u obzir kod procjene visine odštete.
Ponudu kojom bi bila naknađena šteta koju oštećena osoba trpi kao posljedicu prometne nesreće osiguravajuće društvo će sačiniti prema medicinskoj dokumentaciji a ocjenu daje liječnik-cenzor osiguravajućeg društva, dakle osoba angažirana od strane osiguravajućeg društva, a temeljem tog mišljena pravna služba osiguravajućeg društva izrađuje ponudu odštete, s ciljem plaćanja što manjeg iznosa oštećeniku.
U svakom pojedinom slučaju zahtjev se ocjenjuje na temelju medicinske dokumentacije, a konkretna ponuda ovisi o težini zadobivenih ozljeda, o duljini trajanja liječenja, no najbitnije o konačnom zdravstvenom stanju nakon zaključenog liječenja.
Ozlijeđene osobe koje su zadobile teže tjelesne ozljede i dulje su se liječile imaju pravo na veću odštetu i trebali bi dobiti veću ponudu. Odšteta ovisi i o konačnom zdravstvenom stanju nakon obavljenog liječenja, je li kod ozlijeđenog ostala trajna posljedica ili se ozlijeđena osoba nakon provedenog liječenja dobro oporavila.
Naravno, odšteta je veća ako su zaostale trajne posljedice, a tada visina odštete ovisi o stupnju smanjenja životne i radne sposobnosti, znači o postotku trajnih posljedica koje zaostaju po okončanju liječenja.
Ako zaostanu trajne posljedice, pa ozlijeđena osoba trajno povremeno osjeća bolove ili smanjenju pokretljivost i druge tegobe koje utječu na svakodnevne životne i radne aktivnosti, govorimo o trajnim posljedicama za koje se ovisno o stupnju i dobi smatra kao posebna naknada koja se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Visina se određuje ovisno o dobi i duljini budućeg trpljenja posljedice,.
Najčešće ozljede u gradskim uvjetima vožnje rezultat su udarca u stražnju stranu vozila uslijed nepridržavanja potrebnog razmaka i neprilagođene brzine uvjetima na cesti. Ozljede su uobičajene za dinamiku nastanka nesreće tzv trzajna ozljeda vrate kralježnice, a kod takvih ozljeda nakon pregleda u bolnici oštećenom se ordinira Schanzov ovratnik te daje preporuka o mirovanju, uzimanje analgetika radi ublažavanja bolova te pošteda od opterećenja a što sve osobu znatno onemogućava u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Ozbiljnost ozljede potvrđuje i činjenica da ozlijeđena osoba svakodnevno trpi bolove u vratnom dijelu kralježnice kao i trnjenje radi kojih mora obaviti pregled fizijatra i fizikalnu terapiju
Također prilikom ocjene iznosa pravične novčane naknade potrebno je cijeniti opseg ozljeda koje je ozlijeđena osoba zadobila u prometnoj nesreći, a visina naknade određuje se prema tzv Orijentacijskim kriterijima koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 2002.g., a koje je iznose na ponovnoj sjednici 2020.g. za 50% povećao u odnosu na Orijentacijske kriterije iz 2002.g.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje:
"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. dalje – ZOO/91), tako da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.
Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."
U sudskom postupku visina se utvrđuje medicinskim vještačenjem koje se provodi po sudskom vještaku kojeg odredi sud, a na temelju kojeg nalaza i mišljenja sud dosuđuje pravičnu novčanu naknade na koju oštećena osoba ima pravo, a sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade primjenjuje tzv nove orijentacijske kriterije VSRH.
Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda ne predstavljaju matematičku formulu koja se primjenjuje pukim automatizmom, već služe kao orijentir pri čemu je u svakom konkretnom slučaju potrebno uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, zbog čega jačina i trajanje fizičkih, duševnih bolova i straha imaju značaj osobito važnih, ali ne i jedinih odlučnih okolnosti, kao i inflaciju, te ostale objektivne promjene koje utječu na iznos odštete.